SENSEI GORAN

Early days

Sensei Goran rođen je 1975. godine u Zagrebu. Prvi susret s borilačkim vještinama bio je, naravno, kroz filmove. Fasciniran ljepotom pokreta i mistikom starih majstora, zainteresirao se za borilačke vještine. Budući da uživa u samostalnom podučavanju, Goran je dobio malu knjižicu "Karate" (Masutatsu Oyama), "Karate" (Žarko Modritć) i "Karate ABC - Teki 1 i Enpi Kata" (Ilija Jorga) i pokušao naučiti pokrete iz knjige. Ali nije mogao sasvim razumjeti kako bi pokreti trebali izgledati. Uporan kakav jest, nabavio je dodatnu literaturu (Kung Fu, Ninjitsu, Jeet Kune Do i dr.) te ponovno pokušao iz knjiga naučiti tehnike samoobrane i shvatiti smisao borilačkih vještina. Rezultat ovog "knjiškog" pristupa ostavio ga je s osjećajem da nešto nije kako treba. Nakon neuspjeha u knjizi i sa 13 godina pridružio se Tae Kwon Do klubu "Sava" i počeo se baviti WTF verzijom sporta. Iste godine (1988.) WTF Tae Kwon Do je prvi put demonstriran na Olimpijskim igrama u Seoulu. Upornim vježbanjem i zalaganjem Goran je dobio priliku na prvenstvu bivše Jugoslavije i uspješno osvojio brončanu medalju u svojoj kategoriji. Trenirajući taekwondo, Goran je došao u posjed male plave knjižice s natpisom "Joga i sport" (Selvarajan Yesudian i Elizabeth Haich).

UVID

Knjiga ga je ostavila u čudu. Pročitao ju je nekoliko puta i svaki dan redovito vježbao jogu prema uputama u knjižici. U tom se trenutku u Goranovoj glavi dogodila ključna spoznaja - spoj sporta (u to vrijeme taekwondoa) i joge najbolja je moguća kombinacija. Redovitim vježbanjem pranayame i joge prije treninga taekwondoa shvatio je da mu treninzi postaju lakši, da može puno više nego prije i da se općenito osjeća dobro. Tek petnaest godina kasnije, kada je pronašao Kempo, shvatio je da je u mladosti ponovno izumio kotač. Početkom devedesetih prestao je trenirati taekwondo jer ga ta vještina više nije zanimala, no pravi je razlog vjerojatno bila rana adolescencija. Borilačke vještine i vještina samoobrane bile su potpuno potisnute sljedećih deset godina i zasjenjene nekim "važnijim" stvarima u životu tog vremena.

PRVI SUSRET

S druge strane, joga je uspjela zadržati njegov interes do druge godine fakulteta s jednim ograničenim skupom vježbi koje je prakticirao svako jutro - Pranayama i Sirshasana (stoj na glavi). Prestankom jutarnjeg prakticiranja Yoge javila se prva neravnoteža – višak kilograma.

U jesen 2001. prijatelji su mu postavili ultimatum - iako nije bio zainteresiran, mora ići s njima gledati demonstraciju neke dosad nepoznate borilačke vještine Kempo ili će se oni smrtno uvrijediti. Nakon demonstracije Kempa komentari su bili dvojaki, jedni su govorili da je Kempo brutalna ubojita vještina, a drugi da je nekako "mekan" i bezličan.

Ne znajući u što se upušta, Kempom je počeo vježbati u školi Bijeli lotos. Tijekom prvih godinu ili dvije, bio je prilično neinvestiran. Sporadično bi dolazio na treninge. Sporadično je postizao i rezultate. Iako je trening bio težak i rezultati nisu bili vidljivi, nastavio je vježbati Kempo. Vjerojatno je to zbog davno zaboravljenih "znanja" iz mladosti o spoju borilačkih vještina i meditacije, sporta i joge. Ova kombinacija i malo Kempo mistike probudili su u njemu onaj dječački zanos i dali mu snagu da izdrži i ne odustane.

ZNOJ - MEDITACIJA - ZNOJ

Njegov prvi Kempo učitelj bio je Sensei Josip. Tada je naučio što znači "kultura tijela". Kod Senseija Josipa Kempo se vježbao često i žestoko, a naglasak je bio na snazi, izdržljivosti i žaru. Ponekad se sljedećeg jutra nije mogao ustati od jakih bolova u mišićima koji su samo još više ispoljavali kroničnu slabost cijelog organizma. Sensei Josip ga je vrlo detaljno naučio osnovnim Kempo tehnikama. Na njegovoj Kempo ruti Sensei Saša mu je pomagao na razne načine, posebno u vodenom aspektu Kempa kroz Pingan Ni Katu te kroz uvijek zanimljive i tehnički čiste slobodne borbe (Kumite). Sensei Dubravko pomogao mu je poboljšati opću kondiciju, a na jednom od ljetnih treninga prvi put je barem pogodio što je "Ki" ili "Chi". Sensei Jana i Jasna pomogle su mu popraviti iskrivljenu formu i razbiti krivo naučene pokrete i tehnike. Ukratko, natjerali su ga da ponovno nauči nešto što je dotad mislio da je ispravno naučio.

Nakon toga, iako cijelo vrijeme prisutan, intenzivno vodstvo na njegovom Kempo putu preuzeo je glavni učitelj O'Sensei Darko koji je uz razne napredne tehnike i Kate prenosio duhovni aspekt Kempo učenja kroz nebrojene seminare i predavanja. Tijekom svog Kempo putovanja Goran je shvatio da su njegovi prvi pokušaji učenja borilačkih vještina samo iz knjiga bili vrlo naivni. Međutim, važnost knjiga i književnosti nije smanjena jer su se tek nakon dugogodišnje Kempo prakse popunile praznine iz njegovog književnog znanja. Opsežna literatura koja mu je stavljena na raspolaganje unutar Škole bijelog lotosa značajno je pridonijela njegovom ispravnom razumijevanju Kempa i sveobuhvatnosti Kempa kao borilačke vještine i načina života.

UČITELJ

Tijekom 2007. godine Goran (tada još nositelj smeđeg pojasa) osjetio je da samo dva "prava" treninga nisu dovoljna za daljnje napredovanje. Uz pomoć nekolicine tadašnjih Kempo praktičara, uspješno je organizirao dodatni dvostruki termin subotom u Arhitektonskoj tehničkoj školi u Novom Zagrebu.

U svibnju 2008. Goran polaže za Shodan – crni pojas. Ispit je održan na Velebitu u mjestu Jadovno okruženo crnim oblacima koji su zapeli na obroncima planine. Dok je kiša pljuštala po izuzetno skliskom terenu punom blata, učitelji škole Bijeli Lotos (O'Sensei Darko, Sensei Saša i Sensei Dubravko) testirali su Gorana i proglasili ga učiteljem.

DOJO

U jesen 2009. Sensei Goran otvara svoj Dojo u Novom Zagrebu. Dojo s nekoliko upornih Kempo učenika djelovao je tamo oko godinu dana. Krajem 2010. Sensei Goranov Dojo se preselio na Gornji Grad u Zagrebu. Gornjogradski Dojo je vrlo živ, a Sensei Goran održava treninge tri puta tjedno. Atmosfera u Dojou je vrlo pozitivna. Treninzi su izazovni i zahtjevni. Osjećaj nakon teškog treninga je neopisiv. U gornjogradskom Dojou Sensei Goran održava niz uvodnih, dvomjesečnih tečajeva kempa. Tijekom tečajeva polaznici se sustavno i pažljivo uvode u svijet Kempa, a neki ostaju u tom svijetu i napreduju Kempo putem. U prosincu 2012. Sensei Goran uspješno je stekao Ni Dan (crni pojas 2. dan). Od otvaranja svog Dojoa do danas, Sensei Goran redovito prakticira Kempo i Kempo Yogu tijekom redovitih treninga, Kempo seminara i kod kuće te nastoji koristiti Kempo kao sredstvo i sredstvo za poboljšanje kvalitete vlastitog života.