POVIJEST KEMPA

Davno, 540. godine prije nove ere, indijski budistički svećenik (Bodhidharma Tamo) došao je u posjet kineskom caru kako bi koordinirao širenje budizma u Kini. Kad se nisu složili jer je Bodhidharmin indijski budizam bio previše kompliciran za kineski mentalitet, svećenik je otišao u obližnji budistički samostan Shaolin (što znači "mala šuma") kako bi se sastao s redovnicima koji su prevodili budističke tekstove na kineski. Nije bio srdačno dočekan i zabranjen mu je ulazak u samostan. Otišao je u obližnju špilju gdje je devet godina meditirao, okrenut prema zidu, otvorenih očiju i bez sna. Redovnici iz samostana prepoznali su njegove vrijednosti i dopustili mu ulazak u samostan. Po ulasku u samostan Bodhidharma je shvatio da su redovnici fizički nedovoljno razvijeni te da gube fizičku i mentalnu snagu čak i za najobičnije meditacije. Počeo ih je podučavati vježbama kretanja namijenjenim povećanju vitalne energije (kineski: Chi, japanski: Ki) i vraćanju snage. To je bio početak Chuan Fa. S vremenom su se te vježbe razvile u borilačke vještine jer se hram nalazio na nepristupačnom području, gdje su razbojnici i divlje životinje slobodno šetali.
Iako su borilačke vještine postojale u Kini prije dolaska Bodhidharme, tek su tijekom 1000 godina nakon njegova dolaska različiti boksački stilovi istinski procvjetali u Kini. Ono što je razlikovalo Chuan Fa od borilačkih vještina u to vrijeme bila je duhovna komponenta koja je dala novu dimenziju borilačkim vještinama i na jedinstven način obogatila borilačke vještine bez oružja.
Oko 1400. godine nove ere, uz pomoć raznih budističkih svećenika koji su podučavali ezoterična učenja, Chuan Fa je došao u neovisno kraljevstvo Ryu Kyu otočja. Pod utjecajem mentaliteta lokalnog stanovništva, Chuan Fa ili Kempo je polako poprimio svoj današnji oblik. Na samom početku 20. stoljeća Kempo stiže u Europu.